Zoo vrtovi i cirkusi su mesta koja „obični“ posmatrači u većini slučajeva ne doživljavaju kao mesta na kojima se životinje zlostavljaju. To je rezultat neznanja o načinu obuke životinja za cirkuse i rezultat nepoznavanja životinjskih vrsta i njihovih potreba koje u zoo vrtovima nikako ne mogu biti zadovoljene, a ponajviše rezultat sakrivanja istine od javnosti. Kada bi činjenice iz stvarnog života životinja u cirkusima i zoo vrtovima bile dostupne široj javnosti, sigurno je da bi njihova sudbina počela da se menja na bolje, kao što i jeste u sredinama u kojima su gradjani bolje informisani.

Nekoliko najčešćih zabluda i činjenica koje ih objašnjavaju su:

ZABLUDE ČINJENICE
Zoo vrtovi imaju važnu edukativnu funkciju. Edukativna funkcija zoo vrtova se svodi na mogućnost opservacije životinja poput eksponata u muzeju (može se videti njihova veličina, stereotipno ponašanje, eventualno osetiti miris). Posetioci ne vide karakteristično, vrsti svojstveno ponašanje i način života ovih životinja, ali uče da je opravdano istrgnuti životinje iz prirode uništavajući njihova staništa, zarad povremene  nedeljne razbibrige.  Uče da možemo imati sve što poželimo samo zato što smo jači. I da umesto da radimo na ponovnom vraćanju ravnoteže izmedju čoveka i prirode nastavljamo sa njenim daljim eksploatisanjem.
Zoo vrtovi imaju važnu ulogu u konzervaciji ugroženih vrsta. Naprotiv, malo je vrtova koji ispunjavaju ovu funkciju. Logičnije je ulagati u staništa i prirodne rezervate jer se tako može omogućiti konzervacija vrsta. Mnoge životinje dospevaju u zoo vrtove kao posledica krivolova, što je kontradiktorno misiji očuvanja živog sveta.
Životinjama u zoo vrtu je dobro jer imaju stalno obezbedjenu hranu i sigurnost. Zoo vrtovi nisu u mogućnosti da zadovolje fundamentalne potrebe životinja, što je posledica arhitektonskih antropocentričnih uslova koji polaze od estetskih i praktičnih potreba čoveka, a ne životinja. Životinje u zoo vrtovima su pogođene nedostatkom adekvatnog prostora za trčanje, letenje, plivanje, potragu za hranom i plenom. Zbog prostornih ograničenja jedne pored drugih su locirane vrste koje su u prirodi neprijatelji (međusobno prisustvo ih veoma uznemirava). Socijalne potrebe su narušene, solitarne životinje nemaju mogućnost osamljivanja, a one koje žive u krdu, u najboljem slučaju, čuvaju se u paru. Monotoni uslovi čuvanja narušavaju potrebu za stimulacijom, zvuci i mirisi na koje su životnje izuzetno osetljive doživljavaju se pojačani u ovakvim životnim okolnostima. Prisustvo i miris čoveka su posebno uznemirujući. Kako bi kompenzovala stres životinja razvija stereotipna ponašanja.
Zaštitnici životinja se zalažu za ukidanje cirkusa. Da, ali ukidanje cirkusa sa životinjama i pretvaranje istih u cirkuse sa zanimljivim tačkama artista koje su za ljudsku vrstu mnogo inventivnije i kreativnije, pa samim tim, i interesantnije od npr. pudlice koja vozi bicikl.
Cirkuska predstava odslikava dignitet i dostojanstvo divljih životinja. Stvarnost cirkuskih atrakcija jeste da u njima životinje izgledaju neprirodno i tragi-komično, izvodeći pokrete i radnje nesvojstvene vrsti. Prisiljavaju se na nevoljno i neprirodno ponašanje i uloge u cilju obezbeđivanja samo par momenata ljudske razbibrige. Nešto što bi trebalo da izazove smeh ustvari izaziva podsmeh, a nešto što bi trebalo da označava dostojanstvo ustvari je duboko poniženje. Životinje su eksploatisane i zlostavljane zarad ljudske zabave i jeftinog uzbuđenja.
Životinje sa lakoćom izvode cirkuske predstave jer su visoko inteligentne. Izvođenje pokreta i radnji koji nisu svojstveni vrsti nikako se ne može raditi sa lakoćom i nema nikakve veze sa inteligencijom. Položaji na koje su životinje primorane mogu ih ozbiljno zdravstveno ugroziti. Hodanje slonova na zadnjim nogama vremenom vodi ozbiljnim zdravstvenim problemima, neretko sa smrtnim ishodom.

Da bi se izazvalo neprirodno ponašanje životinja dreseri koriste bolne i surove metode kažnjavanja: bičevi, čelične kuke, motke sa električnim pražnjenjem ... Obuka slonova u cirkusima je posebno okrutna (npr. zabadanje čeličnih kuka u najosetljivije delove kože beba slonova) i često dovodi do pokušaja samoubistva udaranjem glavom i napada na posetioce u toku predstave. Tajni snimak iz poznatog cirkusa braće Ringling svedoči o okrutnosti navedenih metoda. Pored stalne torture ove životinje provode život u malim kavezima, okovane, bez dovoljno svetla, a često i neophodne veterinarske pomoći. Mladunci slonova stari tek dve godine i po 23 sata dnevno provedu okovani u lancima. Minut “zabave” krije doživotnu bedu ovih životinja.
Između dresera i životinja postoji jaka pozitivna veza i privrženost. O “prisnosti” odnosa sa dreserima svedoče incidenti kao što je smrt slončeta, iz pomenutog cirkusa, koje se udavilo bežeći od svog mučitelja. Posmatrajući predstavu ljudi se retko zapitaju kako je životinja naučila da izvodi svoju tačku i koja je cena koju plaća jer je primorana da izvodi njenoj vrsti nesvojstvene, pa samim tim bolne, pokrete i zauzima po zdravlje opasne položaje. Mnogi ne mogu da zamisle da loveći bebe slonove, zbog potrebe cirkusa i zoo vrtova, krivolovci ubiju čitavo krdo odvajajući bebe od njihovih majki.